Arktički savet

Glavni organSekretarijat

Arktički savet je međuvladin forum na visokom nivou koji se bavi pitanjima sa kojima se suočavaju arktičke vlade i starosedelački narodi Arktika. Osam država koje imaju suverenitet nad delovima Arktika (područje severno od Arktičkog polarnog kruga) čine članove saveta: Kanada, Danska, Finska, Island, Norveška, Rusija, Švedska, i Sjedinjene Države. Osim njih učešće uzimaju i države posmatrači.

Istorija

Prvi korak ka formiranju Saveta dogodio se 1991. godine kada je osam arktičkih zemalja potpisalo Arktičku strategiju zaštite životne sredine (AEPS). Deklaracija iz Otave iz 1996. godine[1] uspostavila je Arktički savet[2] kao forum za promociju saradnje, koordinacije i interakcije između arktičkih država, uz učešće autohtonih zajednica Arktika i ostalih arktičkih stanovnika u pitanjima kao što su održivi razvoj i zaštita životne sredine.[3][4] Arktički savet sproveo je studije o klimatskim promenama, nafti i gasu i arktičkom brodskom transportu.[4][5][6][7]

Godine 2011. države članice Saveta zaključile su Arktički sporazum o potrazi i spasavanju, koji je bio prvi obavezujući ugovor zaključen pod pokroviteljstvom Saveta.[4][8]

Članstvo i učešće

Savet čine države članice i posmatrači, domorodački „stalni učesnici” i posmatračke organizacije.[9]

Države

Države članice

Članice Saveta mogu biti samo države sa teritorijom na Arktiku. Države članice su sledeće:[10]

Države posmatrači

Status posmatrača otvoren je za nearktičke države koje je Savet odobrio na ministarskim sastancima koji se održavaju jednom u dve godine. Posmatrači nemaju glasačko pravo u Savetu. Od maja 2019. godine, trinaest nearktičkih država ima status posmatrača.[11][12] Države posmatrači dobijaju pozivnice za većinu sastanaka Saveta. Njihovo učešće u projektima i operativnim grupama u okviru radnih grupa nije uvek moguće, ali to predstavlja mali problem, jer malo država posmatrača želi da učestvuje na tako detaljnom nivou.[4][13]

Države posmatrači su sledeće (2019):[14]

Autohtoni stalni učesnici

Sedam od osam država članica ima značajne autohtone zajednice koje žive u njihovim arktičkim oblastima (samo Island nema). Organizacije autohtonih naroda sa Arktika mogu dobiti status stalnog učesnika u Arktičkom savetu,[4] ali samo ako predstavljaju pojedinačni autohtoni narod sa prebivalištem u više arktičkih država ili više arktičkih starosedelačkih naroda sa prebivalištem u jednoj arktičkoj državi. Broj stalnih učesnika u svakom trenutku treba da bude manji od broja članova. Kategorija stalnih učesnika stvorena je da omogući aktivno učešće i potpune konsultacije sa predstavnicima autohtonih naroda Arktika u okviru Arktičkog saveta. Ovaj princip se odnosi na sve sastanke i aktivnosti Arktičkog saveta.

Stalni učesnici mogu se adresirati sastanke. Oni mogu pokrenuti tačke dnevnog reda koje zahtevaju hitnu odluku predsedavajućeg. Neophodno je da prethodno konsultuju dnevni red ministarskih sastanaka; oni mogu da predlože dopunske tačke dnevnog reda. Prilikom sazivanja dvogodišnjih sastanaka viših arktičkih zvaničnika, stalni učesnici prethodno moraju biti konsultovani. Konačno, stalni učesnici mogu da predlože zajedničke aktivnosti, poput projekata. Sve ovo čini položaj autohtonih naroda sa Arktika unutar Arktičkog saveta prilično jedinstvenim u poređenju sa (često marginalnom) ulogom takvih naroda u drugim međunarodnim vladinim forumima. Međutim, odlučivanje u Arktičkom savetu ostaje u rukama osam država članica, na osnovu konsenzusa.

Od 2014. godine, šest arktičkih zajednica ima status stalnog učesnika.[4] Ove grupe predstavljaju

  • Aleutsko međunarodno udruženje,[15]
  • Arktički Atabaskanski savet,[16]
  • Međunarodni savet Gvičina,[17]
  • Inuitski cirkumpolarni savet (ICC),
  • Rusko udruženje starosedelačkih naroda severa (RAIPON),[18] i
  • Samski savet.[19]

Posmatračke organizacije

Odobrene međuvladine organizacije i međuparlamentarne institucije (kako globalne tako i regionalne), kao i nevladine organizacije takođe mogu dobiti status posmatrača.

Organizacije sa statusom posmatrača trenutno uključuju Arktičke parlamentarce,[20] Međunarodnu uniju za zaštitu prirode, Međunarodnu federaciju Crvenog krsta, Nordijsko veće, Severni forum,[21] Program Ujedinjenih nacija za razvoj, Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu; udruženje svetskih stočara irvasa,[22] Okeana,[23] Univerzitet na Arktiku i Svetska fondacija za prirodu-Arktički program.

Reference

  1. ^ „Arctic Council: Founding Documents”. Arctic Council Document Archive. Архивирано из оригинала 02. 04. 2018. г. Приступљено 5. 9. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  2. ^ Axworthy, Thomas S. (29. 3. 2010). „Canada bypasses key players in Arctic meeting”. The Toronto Star. Приступљено 5. 9. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  3. ^ Savage, Luiza Ch. (13. 5. 2013). „Why everyone wants a piece of the Arctic”. Maclean's. Rogers Digital Media. Архивирано из оригинала 05. 03. 2014. г. Приступљено 5. 9. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  4. ^ а б в г д ђ Buixadé Farré, Albert; Stephenson, Scott R.; Chen, Linling; Czub, Michael; Dai, Ying; Demchev, Denis; Efimov, Yaroslav; Graczyk, Piotr; Grythe, Henrik; Keil, Kathrin; Kivekäs, Niku; Kumar, Naresh; Liu, Nengye; Matelenok, Igor; Myksvoll, Mari; O'Leary, Derek; Olsen, Julia; Pavithran .A.P., Sachin; Petersen, Edward; Raspotnik, Andreas; Ryzhov, Ivan; Solski, Jan; Suo, Lingling; Troein, Caroline; Valeeva, Vilena; van Rijckevorsel, Jaap; Wighting, Jonathan (16. 10. 2014). „Commercial Arctic shipping through the Northeast Passage: Routes, resources, governance, technology, and infrastructure”. Polar Geography. 37 (4): 298—324. doi:10.1080/1088937X.2014.965769 Слободан приступ. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  5. ^ „Think Again: The Arctic”. Foreignpolicy.com. Приступљено 2013-09-24. 
  6. ^ „Member States”. About Us. Arctic Council. 29. 6. 2011. Архивирано из оригинала 18. 9. 2013. г. Приступљено 6. 9. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  7. ^ Brigham, L.; McCalla, R.; Cunningham, E.; Barr, W.; VanderZwaag, D.; Chircop, A.; Santos-Pedro, V.M.; MacDonald, R.; Harder, S.; Ellis, B.; Snyder, J.; Huntington, H.; Skjoldal, H.; Gold, M.; Williams, M.; Wojhan, T.; Williams, M.; Falkingham, J. (2009). Brigham, Lawson; Santos-Pedro, V.M.; Juurmaa, K., ур. Arctic marine shipping assessment (AMSA) (PDF). Norway: Protection of the Arctic Marine Environment (PAME), Arctic Council. Архивирано (PDF) из оригинала 28. 1. 2016. г. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  8. ^ Koring, Paul (12. 5. 2011). „Arctic treaty leaves much undecided”. The Globe and Mail. Архивирано из оригинала 15. 11. 2011. г. Приступљено 13. 5. 2011. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  9. ^ „About the Arctic Council”. The Arctic Council. 7. 4. 2011. Архивирано из оригинала 27. 9. 2013. г. Приступљено 6. 9. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  10. ^ „Member States”. Архивирано из оригинала 13. 12. 2013. г. Приступљено 22. 10. 2020. 
  11. ^ Category: Observers (2011-04-27). „Six non-arctic countries have been admitted as observers to the Arctic Council”. Arctic-council.org. Архивирано из оригинала 20. 10. 2013. г. Приступљено 2013-09-24. 
  12. ^ „India enters Arctic Council as observer”. Thehindu.com. 2013-05-15. Приступљено 2013-09-24. 
  13. ^ Ghattas, Kim (2013-05-14). „Arctic Council: John Kerry steps into Arctic diplomacy”. Bbc.co.uk. Приступљено 2013-09-24. 
  14. ^ Thirteen Non-arctic States have been approved as Observers to the Arctic Council[мртва веза]
  15. ^ „Aleut International Association”. Aleut-international.org. 2012-08-23. Приступљено 2013-09-24. 
  16. ^ „Arctic Athabaskan Council”. Arctic Athabaskan Council. 2013-04-23. Архивирано из оригинала 27. 09. 2013. г. Приступљено 2013-09-24. 
  17. ^ „Gwich'in Council International”. Gwichin.org. 2010-12-21. Архивирано из оригинала 2018-02-15. г. Приступљено 2013-09-24. 
  18. ^ Russian Association of Indigenous Peoples of the North, Siberia and the Far East Архивирано август 26, 2009 на сајту Wayback Machine
  19. ^ „Saami Council”. Saami Council. 2009-08-24. Приступљено 2013-09-24. 
  20. ^ „Arctic Parliamentarians”. Arcticparl.org. Приступљено 2013-09-24. 
  21. ^ „Northern Forum”. Northern Forum. Приступљено 2013-09-24. 
  22. ^ Association of World Reindeer Herders Архивирано септембар 28, 2007 на сајту Wayback Machine
  23. ^ „Arctic Council, The leading intergovernmental forum promoting cooperation in the Arctic.”. Архивирано из оригинала 15. 11. 2019. г. Приступљено 22. 10. 2020. 

Literatura

  • Danita Catherine Burke. 2020. Diplomacy and the Arctic Council. McGill Queen University Press.
  • Berkman, Paul (2014-06-23). „Stability and Peace in the Arctic Ocean through Science Diplomacy”. Science & Diplomacy. 3 (2). 
  • „U.S.-Russia Relations Are Frosty But They're Toasty On The Arctic Council”. npr.org. Приступљено 16. 6. 2016. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  • Dams, Ties; van Schaik, Louise; Stoetman, Adája (2020). Presence before power: why China became a near-Arctic state (Извештај). Clingendael Institute. стр. 6—19. JSTOR resrep24677.5 Слободан приступ. 

Spoljašnje veze

Arktički savet na Vikimedijinoj ostavi.
  • www.arctic-council.org – Arctic Council
Normativna kontrola Уреди на Википодацима
Međunarodne
  • ISNI
  • VIAF
Državne
  • Norveška
  • Nemačka
  • Izrael
  • Sjedinjene Države
  • Češka
  • Poljska
Ostale
  • IdRef