Vatroslav Rožić

Vatroslav Rožić (Prodin Dol, 13. ožujka 1857. - Zagreb, 8. ožujka 1937.), hrvatski jezikoslovac i etnograf.

Rožić je rođen u Prodin Dolu u blizini Jastrebarskog. Nižu pučku školu pohađao je u rodnome mjestu, a klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Studirao je slavistiku, historiju i geografiju na Sveučilištu u Zagrebu. Prvo je radio kao učitelj u Zemunu i Zagrebu, te od 1905. godine kao gimnazijski profesor u Zagrebu.^[1][2]

Bavio se dijalektologijom, etnografijom i jezičnom didaktikom. Proučavao je narodne običaje i govor svoga zavičaja. Kao dijalektolog se počeo baviti 1894. godine opsežnom raspravom i studijom Kajkavački dijalekat u Prigorju. Napisao je nekoliko gramatičkih i didaktičkih radova, ali je uglavnom poznat po nastojanjima u pročišćavanju hrvatskoga književnoga jezika, nerijetko pretjerujući u svojem purizmu, a zbog kojega je često i kritiziran. U svom pothvatu je vođen idealom drugih hrvatskih vukovaca svoga vremena – »čisti štokavski književni jezik« bez posuđenica, provincijalizama, čakavizama, kajkavizama, neologizama i arhaizama, ili kako ih je on sve nazivao, "barbarizama".^[1][2]

Kao etnograf, Rožić je u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena objavljivao Prigorje: narodni život i običaji, studioznu etnografsku monografiju o svojem zavičaju, pisanu u mjesnom govoru.^[1]

• Rožić, Vatroslav (1894). Kajkavački dijalekt u Prigorju. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. 
• Rožić, Vatroslav (1904). Barbarizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku (1 izd.). Zemun: Tiskara Jovana Puljo. 
• Rožić, Vatroslav (1908. i 1913). Barbarizmi u hrvatskom jeziku (2 i 3 izd.). Zagreb: Tisak i naklada Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade. 
• Rožić, Vatroslav (1907–1908). „Prigorje: narodni život i običaji”. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena (Jastrebarsko). ISBN 953-191-216-5.