Ivan Kušan

Ivan Kušan
Biografske informacije
Rođenje(1933-08-30)30. 8. 1933.
Sarajevo, Kraljevina Jugoslavija
(danas BiH)
Smrt20. 11. 2012. (dob: 79)
Zagreb, Hrvatska
Obrazovanje
Alma materLikovna akademija u Parizu
Zanimanjeknjiževnik, novinar, filmski scenarist, prevoditelj
Opus
Književne vrsteknjiževnost za djecu, erotska književnost
Znamenita djela
Uzbuna na zelenom vrhu
Koko i duhovi
Koko u Parizu

Ivan Kušan (Sarajevo, 30. 8. 1933. - Zagreb, 20.11. 2012.) bio je hrvatski književnik i akademik.[1] Diplomirao i magistrirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Uređivao više časopisa (Telegram, Most i dr.) i biblioteka (Modra lasta, Smib, Hit-junior). Redovni profesor ADU u Zagrebu. Kao slikar samostalno izlagao dva puta. Prevodio s engleskog, francuskog i ruskog jezika.

Djela

Kušan je širom krugu čitatelja uglavnom poznat po romanima za djecu (serijal o Koku), no pisac je također i romana za odrasle.

Romani i priče za djecu

  • Uzbuna na zelenom vrhu (roman za djecu, 1956.)
  • Koko i duhovi (roman za djecu, 1958.)
  • Domaća zadaća(roman za djecu, 1960.)
  • Zagonetni dječak (roman za djecu, 1963.)
  • Lažeš, Melita (roman za djecu, 1965.) [2]
  • Koko u Parizu (roman za djecu, 1972.)
  • Strašni kauboj (zbirka pripovjedaka, 1982.)
  • Ljubav ili smrt (roman za mladež, 1987.)
  • Koko u Kninu (roman za mlade)

Romani, priče, putopisi

  • Trenutak unaprijed (novele, 1957.)
  • Razapet između (roman, 1958.)
  • Zidom zazidani (roman, 1960.)
  • Toranj (roman, 1970.)
  • Veliki dan (novele, 1970.)
  • Naivci (roman, 1975.)
  • Prerušeni prosjak (roman, 1986.)
  • 100 najvećih rupa (proza, 1993.)
  • Ljubi susjeda svoga (priče, 1995.)
  • Medvedgradski golubovi (roman, 1995.)
  • Promišljeni, dugi gnjev (priče i zapisi, 1997.)
  • Knjiga za mladež i starež (izabrane proze, 1998.)
  • Nasljednik indijskog cara (proza, 2000.)

Drame

  • Čaruga
  • Ljepotica i zvijer
  • Narodni glas
  • Psihopati
  • Rupa za udaju
  • Spomenik Demostenu
  • Svrha od slobode (pet drama, 1995.)
  • Vaudeville

Izvori

  1. ↑ „"Akademik Ivan Kušan” (hrv.). Arhivirano iz originala na datum 2009-06-01. Pristupljeno 2009-04-17. 
  2. ↑ Mirko Marjanović, Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas, Matica hrvatska Sarajevo, HKD Napredak, Sarajevo, 2001.
  • p
  • r
  • u
Godišnje nagrade Vladimir Nazor za književnost
Za književnost

1959: Vesna Parun  • 1962: Petar Šegedin  • 1964: Dobriša Cesarić i Jure Kaštelan  • 1965: Ranko Marinković  • 1966: Jure Franičević-Pločar  • 1968: Slobodan Novak  • 1969: Krsto Špoljar  • 1970: Stanko Lasić i Antun Šoljan  • 1971: Oto Šolc  • 1972: Nikola Milićević i Svetozar Petrović  • 1973: Živko Jeličić  • 1974: Marin Franičević  • 1975: Vesna Krmpotić i Predrag Matvejević  • 1976: Zvane Črnja i Milivoj Solar  • 1978: Drago Kekanović i Milivoj Slaviček  • 1979: Ivan Katušić i Miroslav Slavko Mađer  • 1980: Tito Bilopavlović i Nikica Petrak  • 1981: Ivan Slamnig i Danijel Dragojević  • 1983: Zvonko Maković  • 1984: Luko Paljetak  • 1985: Nedjeljko Fabrio i Zvonimir Majdak  • 1986: Viktor Žmegač  • 1987: Nusret Idrizović i Augustin Stipčević  • 1988: Branimir Bošnjak  • 1989: Zvonko Mrkonjić  • 1990: Bruno Popović  • 1991: Željka Čorak  • 1992: Slavko Mihalić  • 1993: Sibila Petlevski  • 1994: Ivan Golub  • 1995: Ante Stamać  • 1996: Jozo Laušić  • 1997: Željko Knežević  • 1998: Jakša Fiamengo  • 1999: Goran Tribuson  • 2000: Stanko Andrić  • 2001: Drago Glamuzina  • 2002: Andriana Škunca  • 2003: Renato Baretić  • 2004: Luko Paljetak  • 2005: Delimir Rešicki  • 2006: Mate Ganza  • 2007: Mirko Kovač  • 2008: Anka Žagar  • 2009: Ivana Šojat-Kuči  • 2010: Nada Gašić  • 2011: Zoran Ferić  • 2012: Tatjana Gromača  • 2013: Milko Valent  • 2014: Josip Mlakić  • 2015: Delimir Rešicki  • 2016: Krešimir Nemec

Za životno djelo

1962: Miroslav Krleža  • 1967: Vjekoslav Kaleb i Dragutin Tadijanović  • 1968: Gustav Krklec i Dobriša Cesarić  • 1969: Vjekoslav Majer  • 1970: Nikola Šop  • 1971: Miroslav Feldman  • 1972: Šime Vučetić  • 1973: Novak Simić  • 1974: Marijan Matković  • 1975: Ranko Marinković  • 1976: Vladimir Popović  • 1977: Drago Ivanišević  • 1978: Joža Horvat  • 1979: Marin Franičević  • 1980: Josip Barković  • 1982: Vesna Parun  • 1983: Jure Franičević-Pločar  • 1984: Aleksandar Flaker i Jure Kaštelan  • 1985: Mirko Božić  • 1986: Vojin Jelić  • 1987: Živko Jeličić  • 1988: Ivan Slamnig  • 1989: Slobodan Novak  • 1990: Olinko Delorko  • 1991: Petar Šegedin  • 1992: Ivo Frangeš  • 1993: Srećko Diana  • 1994: Nikola Miličević  • 1995: Rajmund Kupareo  • 1996: Slavko Mihalić  • 1997: Ivan Kušan  • 1998: Miroslav Slavko Mađer  • 1999: Vesna Krmpotić  • 2000: Stanko Lasić  • 2001: Ivo Brešan  • 2002: Gajo Peleš  • 2003: Viktor Žmegač  • 2004: Josip Tabak  • 2005: Irena Vrkljan  • 2006: Miroslav Šicel  • 2007: Nedjeljko Fabrio  • 2008: Zvonimir Mrkonjić  • 2009: Milivoj Solar  • 2010: Ivan Aralica  • 2011: Nikica Petrak  • 2012: Luko Paljetak  • 2013: Tonko Maroević  • 2014: Zvonimir Majdak  • 2015: Pavao Pavličić  • 2016: Dubravko Jelčić

Normativna kontrola Uredi na Wikidati